Marina Hoti

Predodžba korintskog kapitela nastala je na otvorenom prostoru, na nekropolama, povezana s kultom na grobu. Akantus kao biljka je uvijek imao i neke religiozne konotacije. Tragovi toga vide se i do modernog folklora, kad se u hrvatskoj narodnoj pjesmi spominje kao "viloviti" akantus, povezan s vilama i stanjem bliskim smrti. Stoga je i Vitruvijev podatak da je korintski kapitel nastao kad je kipar Kalimah vidio kalathos na grobu obrastao akantusom, vjerojatno točan; ne što se tiče točnosti historijskog podatka, već kao sažeta spoznaja o tome da je akantus na grobu bio dio kulta. Akantus oko seme na grobu prikazuje sa na grčkoj keramici i prije "izuma" korintskog kapitela. Prva dva poznata nam korintska kapitela povezana su s kultnim mjestima, prvi je u celli Apolonova hrama u Bassama, drugi je uz kip Atene Parthenos. Posebno je zanimljiv onaj u Bassama, bez obzira da li se može povezati s Kalimahom osobno.
Kad ulazi u upotrebu, korintski stup ulazi u unutrašnjost zgrade (npr. Tholos u Delfima, Tholos u Epidauru, hram Atene Aleje u Tegeji, hram Zeusa u Nemeji itd.). Krajem 4. st. pr. Kr. počinje izlaziti na fasadu, da bi do kasnog helenizma bio standardni arhitektonski stil, što ga Rim preuzima i prilagođava svom načinu gradnje. Tako se dogodilo da korintski stil koji je nastao sub Divo, na nekropoli, u pejzažu, kao kultna odlika, ulazi kasnije u najsvetiji dio hrama, u cellu, što nam naznačava da i dalje ima auru kultnog stila. Tek kasnije, kad je kultni aspekt posve zaboravljen, vraća se ponovo iz hrama van, na fasadu zgrade, okrenut vanjskom prostoru. Sad je samo dekorativni arhitektonski stil čije je kultno porijeklo davno zaboravljeno.

Sažetak članka
Marina Hoti: Corinthian style in relation to open and closed space
Histria Antiqua, 1/1995, 175-180 (ISSN 1331-4270)